Rođena je u Splitu, gdje je završila Filozofski fakultet, te stekla zvanje nastavnik predškolskog odgoja.
Radi u dječjem vrtiću Radost, područni objekt Šareni svijet u Splitu. Uvijek je tražila i birala svoj put i, najčešće ga pronalazila, te tako kreirala svoj životopis požrtvovnim radom, ali i prepoznatljivošću i jakom osobnošću, što joj donosi niz pohvala, priznanja, nagrada. Jedna od najznačajnijih je državna nagrada Ivan Filipović, za predškolski odgoj, te nagrada Grada Splita za zaslužnog građanina, također za predškolski odgoj. U neprekidnom radu na sebi, doškolovala se, te stekla zvanje profesor predškolskog odgoja, a zatim krenula na doktorski studij, gdje se trenutno nalazi.
Kvalitetom svoga djelovanja već treći put je promovirana u zvanje odgajatelj savjetnik.
Odnedavno je i predsjednica Društva Naša djeca, Split, u kome također pokreće mnoge akcije kroz koje nastoji povezati djecu svih kategorija, s poteškoćama u razvoju, iz domova za nezbrinutu djecu, djecu iz obitelji, na jednom mjestu s ciljem međusobnog uvažavanja, tolerancije, osjećaja prihvaćenosti i uzajamne pomoći, te poticati međugeneracijsku povezanost kroz koju sve generacije i daju i dobivaju, te se prenose priče i drevne igre s koljena na koljeno.
Pokrenula je niz velikih humanitarnih akcija: za pomoć izgorjelom vrtiću Srećica ; „Za svoje dite, Splite“, kojoj se priključio i Unicef, te ju preuzeo; „Za tebe“, kroz organizaciju niza sportskih susreta, koncerata, kako bi se skupila sredstva za kupnju enteroskopa za KBC u Splitu.
Njen književni opus broji četrnaest knjiga, od kojih su deset , priče, igrokazi i pjesme za djecu:
Gibalice zibalice; Kad padne zvijezda; Kad se žutom bojom obojaju oči; Plavi, plavi san; Zasipio bijeli snijeg ; A zašto se ljubav u crveno mota; Za odmor zaviri u zelene širine; To moje more; Slova su ti crtice, velike i male i slikovnica San žutog lista, te četiri zbirke poezije za odrasle: Negdje između, Štorije o životu. Lebdi jutro , Iz žene o ženi i Baždarena. Upavo je iz tiska izašla njezina 17.knjiga, poezija za djecu, pod naslovom Znaš, volim te.
Piše na štokavskom i čakavskom jeziku. Dobitnica je prve nagrade za čakavsku poeziju u Mariji Bistrici, a pjesma Dah mora ušla je u tisuću najljepših pjesama svijeta na natječaju Erato.
Pjesme joj se nalaze u čitankama za osnovnu školu.
Na temelju svog rada promovirana je u zvanje dramskog pedagoga od HCDO-a, Zagreb, a dramskim radom bavi se kroz vođenje dječjih i odraslih dramskih skupina, pisanjem igrokaza, režiranjem i glumom.
Zbog svog samoprijegornog rada prepoznata je u gradu i od udruge Naš kvart i predložena dva puta za redom za naslov Spltski cvit.
O lipnja 2018.obnaša dužnost ravnateljice Dječjeg vrtića Jelsa u Jelsi na otoku Hvaru.
Trenutno su joj u pripremi još tri knjige poezije, a upravo ova, ,Trun iz žepa, podijeljena na vrijeme kad se raste uz povijest i na vrijeme kad se u nju vraća, upotpunjena autorskim fotografijama kao svjedočanstvima života u dalmatinskom kraju, spomenicima baštine koji tako žive i obvezuju, je njezino petnaesto izdanje kroz koje čuva i njeguje korijene onih „važnih sitnica“ bez kojih bi bosonoga hodanja po djetinjstvu bila tek dio življenja zaboravljen u prvim cipelama životnih uspona i padova.
NEPATVORENA
Rano je.
Umorni ne sriču jutro,
A košute trepću poemu.
Vedro je.
Suše se nanosi krupe.
Otječu posljednje kapi.
Tko li se vere uz suzu,
Grabi za donju vjeđu
I grubo klizi niz sluz?
Trepćem.
Već mi se navlači mrena
I pipam zidove sebe
Da ne udarim glavom
O rub.
Jutro je.
Netko razvlači tijesto
Po plošnoj strani srca,
Još ne miriše kolač
Ostavljen da se diže.
Neka me
U započetom prostoru
Svom od sočnih malina.
Neka me
U viziji praskozorja
Gdje musavi dječačić
Pravi kule od blata
I briše rukavom nos.
Neka me
Na bespuću cvjetnom
S vjenčićem djetinjstva
Nad pletenicama od naranči.
Neka me…
Tamo su buđenja konačna
I poljupci vremena zaostali,
Pa mi se obrazi podatno troše
Dok prtim kašalj na kosti
I odlažem temperaturu
Na deponij.
Nerazumne misli
Odvoze kamione.
Pokvari se motor
Od silnog gasa
I dimi prokletstvo
Sudnjega dana.
Spalila sam recepte
Za popravljanje izgleda
I nosim svoje kraste
U haljini kraljice.
Moj tron obitava
Na brdašcu od zemlje
I stijenja.
Sve rjeđe sjedam
Stražnjicom njegovanom
I sve češće
Tarem ruke
O bijelu čipku
Užasnutu…
Neka me.
Ko bijela mačka
Grabim drvo
I istežem pogled
Do puknuća…
RASTROŠNA
Htjela sam ti kupiti dvije čaše
U koje bih nakapala suze,
Izdajala dojke
I lijepila usne
Negdje do pola.
U drugom dijelu gdje praznina uvlači
U uvela pluća
Gusti dim čekanja
Samo će cvrčci potentno urlati
Svoj mrtvi dan.
Htjela sam uliti sunce sa morskih ramena
U bocu od zelenog stakla,
Samo do pola.
U onaj dio gdje lete vinske mušice
Staviti otrov s nepca svoga
I jednostavno te gledati
Kako umireš cijeđen iz mene.
Onda bih sjela na čistu zemlju,
Bijelim hlačama pokupila gar
I pila iz dvije čaše donju polovicu
Potrošenog nektra
I nazdravila sebi.
Samo sebi.
Tada bih tiho obrisala lice,
S usana skinula neredan ruž,
Raščupala urednost
I trčala po leđima mora.
Ti bi me mrtav gledao
I počeo bi vjerovati
U iscjeljenja.
Htjela sam ti kupiti neki muški cvijet.
Rekli su da to nije pametno
I dali mi one dvije čaše.
Još se u njih točim
Žudeći prvi gutljaj
Slobode.
MUZEJSKA
Kad budeš šetao Parizom
Kupi mi suvenir,
Znaš, skupljam malena srca obješena o čavle
I one katance ljubavi
Tuđih gravura
Što hrđaju kao vječnost
I rugaju se zakletima,
Ta, oni su davno izvukli metal iz ljubavi
I lete ptičji susretima
I cvrkuću na dva tona
Otkačene veze
Otpale s mosta uzdisaja.
Kupi mi privjesak za ključeve
Boje azurnog neba
I nađi nekoga tko izvorno pjeva
J’taime…
Kako se ja rastopim
Na taj sklop uzdaha
Nekog pjevača
S gitarom
Pod nadvožnjakom kojim prolaze moji vlakovi
U vrijeme traganja.
Naći ćeš me u Muzeju prekinutih veza,
Bit ću čavao u zidu na koga vješaju prstenje
I bit ću dovoljno čelična
Da me ne rasplače minijatura
Eiffelova tornja
S verigom od očekivanja
Romantičnih svijeća
Pakiranih u običan novinski papir.
J’taime…j’taime…
“Volim te” ne zvuči tako maestralno
Dok kapa vino
U čašu mojih prsiju!!!
Primjedbe
Objavi komentar