PJESNIK
Taj
dobar osjećaj,
ispružena
ruka
i
čvrsto stisnuta
kad
si sam u mraku,
pružaju
tek rime.
Potpuno
se predam,
pustim
da me vode.
Osjećam
se bolje
i
bez trunka straha
prolazim
kroz ovo
gusto
minsko polje.
Jer
riječ je oružje!
Jer
riječi su vatre što nemilo prže
i
onog koji stoji na nišanu
i
onog čije ruke to oružje drže!
A
rime su baš to;
Topla
draga ruka.
Čim
počnem pratiti njihov tijek i slijed
osjetim,
pogledom
me prati,
onaj
starac sijed,
na
vrhuncu svijeta,
što
mi jednom reče
riječi
sve-vremene;
Samo
stalno hodaj
po
toj ravnoj crti
prije
same smrti
stići
ćeš do mene!
SJENA
Što
li je pjesnik?
Tek
pomno složena slika,
biranim
riječima oslikana djela.
Pjesnik
je čovjek
sa
stotinu lica
jer
mora ulaziti
u
svojih likova tijela!
On
mora biti;
i
vuk,
i
vjetar,
i
ptica
i
cvijet što nikne iz klice
podno
lista.
On
mora biti;
i
sjeme,
i
plod,
i
klica,
i
mjesečina što noćnim nebom blista!
On
mora biti utjeha drugima,
šalica
sreće,
i
mali naprstak znanja.
On
mora biti nekom zvjezdano nebo,
a
nekom topla halja
od
mekog tkanja.
On
samo sebi
ne
može biti ništa.
Tek
možda trnova grana od kupine.
Trnova
kruna onog koji nas stvori.
On
može biti
glava
što nosi krunu
i
podanike svoje ponizno dvori.
PJESNIK
Zaustavljat
ću ljude na ulici!
Vikat
ću:
„Stanite
ljudi!
Tek
nekoliko riječi htio sam danas
podijeliti
sa Vama!
Htio
sam Vam reći istinu o poeti,
njegova
duša je
i
u ovom životu sama.
A
neki drugi život,
život
iz snova
poteći
će tek onda
kad
dođe stvarnost nova.
Ne!
Nije
pjesnik ono što pjesma kaže!
Pjesnik
ponekad
i
samom sebi laže.
Sa
slatkom varkom
on
tješi svoju dušu,
na
jedan trenutak pobjegne sam od sebe.
Na
jedan trenutak skrije se za nečiji osmijeh
i
izbjegne tuge koje sa vjetrom pušu.
Skloni
se pjesnik
za
plot,
za
neku stijenu,
nestane
u masi izgubljenih lica.
Skrije
se pjesnik negdje u svoju pjesmu.
Pjesma
mu je najdraža skrivalica.
Nekad
se skrije za neku lijepu ženu,
s
vedrim stihom slavi njenu ljepotu.
Tih
trenutaka
u
pjesnika je malo.
Najviše
je tuge u pjesnikovu životu.
Ne
vjerujte pjesniku
ni
onda kada plače!
Suze
su njegove davno potrošene.
Jer
pjesnik je rođen iz suza i gorčine
i
onda će reći;
To
je zbog neke žene!
Ne
vjerujte pjesniku
ni
kada suzu pusti.
On
svjesno ulazi u tuđe živote
i
ni sam ne zna do kad će muze musti
ili
će skapat od previše ljepote.
I
dok rukavom otire svoje suze,
skrije
se pjesnik od pogleda znanih,
a
već u mašti doziva svoje muze
ne
bi li dobio osmijeh
od
ljudi stranih.
Iz
vaših duša on crpi svoju tugu
jer
tako puno tuge nema nitko.
Toliko
puno tuge ima samo u pjesmi
koja
je plod zajedničke volje,
a
pjesma će biti vesela tek onda
kada
nam svima bude puno bolje.
A
možda će nam svima biti bolje
kad
primijetimo nama draga lica.
Kada
ne budemo gledali kroz njih
i
ne budu nam samo skrivalica.
Rođen u Brođancima 1949. godine, gdje je
završio osnovnu školu. Srednju elektrotehničku školu završio u
Osijeku kao i peti stupanj telekomunikacija. Živi u Osijeku.
Piše od rane mladosti, tiskane su mu pjesme u 56 zajedničkih zbirki
i zbornika. Tiskao 5 samostalnih zbirki: «Moj Osijek tone u noć»
, «Mačak Prkonjica», «Tražeći istinu», «Šokački divani» s
CDom( na dijalektu čita cijelu knjigu). „Mačak Prkonjica 2 i DVD
«Pjesme su moje sjeme crne grude»
Pjesme objavljuje i na blogu: http//zorislav-pjesnik.blog.hr „
Pjesme su moje sjeme crne grude“ te PJESME ZA DJECU Blog hr i na
ostalim blogovima (linkovi na blogu) Na facebook profilu na ime
Zorislav Vidaković, Napisan je i «Mačak Prkonjica 3», još dvije
šokačke priče: «Baj' Đuka iz fejsbuka» i Đuka u Beču i «JA I
MOJA SJENA» poetska monodrama.
Sudjelovao na 26. susretu neprofesionalnih hrvatskih pisaca u
Bjelovaru i Koprivnici i Lira Naiva 2012, 2013 i 2014, 2015, 2016.
Sudjelovao u međunarodnoj manifestaciji „MORE NA DLANU“ više
puta, uvršten u Antologiju Facebook pjesnika. Član je, društva
pjesnika Antun Ivanošić Osijek, i još nekoliko pjesničkih udruga.
Od 2013.g. član Hrvatskog društva književnjika za djecu i mlade
/Klub prvih pisaca/ zahvaljujući Mačku Prkonjici.
Primjedbe
Objavi komentar