Svjetlana Režek
PROLAZNOST
U nedostajanju vremena
Gubimo se
Zaboravljamo
Gazimo temelje dobra
Nekim nekorisnim lažima
Svaljujemo krivnju
Na puste,slabe ljude
Tražimo krivce
A ne želimo da nam sude
Oko nas diše
Ljepote svemir
Treba samo pogledati
Pustiti
Zločestih misli nemir
Otvorena srca
Zapamtimo
Srećne dane
Jednom ni nas neće biti
Kasno je
Kad život stane
NEMIRI
Izmjenjuju se
Prevara
Laž
Postaju dio života
U čamu je tu draž?
Gasi se svaki trag
Sva ljepota
Gladne hijene
Ostatke čiste duše traže
Otrovne zmije sipaju zlo
Kakvi su to lažljivi ljudi
Što uništavaju
Ovo divno tlo
Gušiš se u laži tuđoj
Prevarama
Spletkama
Tuđem jalu
Tražiš
U ruševinama života
Svoju dušu
Pogaženu
Palu
Slamaju te
Prevare
Laži
Ko grančica pucaš suha
Za iskrenost
Ljepotu
Zar više nitko nema sluha???
“NJOJ”
Vrelim ognjem zapalite je
Šibajte olujama
Neka vatra zmaja uništi sve
Kroz pakao crni vucite je
Ne dajte da diše.
Sumornim je mislima nahranite
Beskrajnim crnim morima gušite
Neka gromovi tuku, valovi bjesni šibaju
U paklu crnom neka se rodi
Neka je vrag crni putevima vodi
Trnje zasadite, mačevima je bodite
Neka vojska zla prošara joj staze
Zmije ljute po njoj gaze
Pustite munje da sijevaju,
Veliku oluju neka spremaju
Vodene bujice teku kroz vene
Neka je bacaju o hladne stijene
Nahranite je zlobom, hijene bile joj sestre
Čopor gladnih vukova bio joj sud
Neka urlici lavova zatome krik
Gromovi strašni prate je svud
Ubojitim otrovom napunite vene
Tama noći prijatelj joj bila
Ako pokuša da poleti
Zmajevom vatrom zapalite joj krila
Primjedbe
Objavi komentar