Miroslav
Tičar је
pjesnik, putnik,
istraživač ljubavi. Izdao dvije pjesničke zbirke POPOTNIK i TAM
PREKO IN ČEZ. Piše u glavnom liričnu, refleksivnu poeziju. Zanima
ga istraživanje svoje duše, svoje biti i ne samo onoga što se
vidi.
Vjeruje
u izvorno dobro u ljudima i
trudi se više razumjeti i manje osuđivati.
Organizator
pjesničkih susreta u Kostanjevici na Krki. Piše na slovenskom i
hrvatskom jeziku. I prevodi iz hrvatskog i srpskog
jezika. Preveo jednu pjesničku zbirku srpske pjesnikinje Hane
Gadomski.
Živi
v Velikom Mraševu, opština Krško, Slovenija.
UDISAJ
BLIZINE
Diši
jogijskom vještinom mačke
da
ne izgubiš smisao kruga
u
kome su upleteni svi meridijani
našeg
postojanja i susreta
Vapi
za zrakom ljubavi
koji
ispunjava ljetne želje
i
prostore bijelih labuda
na
visoravni čarobnog života
Nemoj
se hvatati za rime
koje
ne vode ka Nirvani
jer
smo svojo pokoru odradili
u
prijašnjim životima
Samo
hodaj za nilskim konjima
uplati
svemirsku srećku
zanjiši
svojim bokovima
i
predaj se ovom trenutku.
POVEJ MI
Povej mi koliko
tehta bližina srca
in kako diši
čas.
Kako se splete
nogavica topline
in kdo bo nekoč
mislil na nas.
Vse bom prilepil
na platno neba
da ne bo treba
počez do nebes.
Ko najdem nasmeh,
ki se smehlja
ga gotovo povabim
na ples.
KAŽI MI
Kaži mi koliko
težinu ima bliskost srca
i kako miriše
vrijeme.
Kako se ispletu
čarapa topline
i hoće li neko
misliti na mene.
Sve ću
zalijepiti na platno nebesko
tako da ne treba
do neba po preko
kad pronađem
osmjeh koji se smiješi
ću ga sigurno na
ples pozvati.
MIRIS PIDŽAME
Na violini
vrjemena
nepoznati guslač
plete
melodiju
mjesečevih sjena
dimenzije se
prepliću
kad želim
ustanoviti svoj domet
demoni iz podruma
bi
željeli ukrasti
osmjeh
i sasvim
nepotrebno
klepeću s
kostima
potpuno su
nemoćni
kao dijete
što se svoje
sjene boji
kad me pitaš
što moja duša
želi
sa iskrom u očima
šapnem
da mi pidžama
opet
na tebe miriše.
Primjedbe
Objavi komentar