Miloš Sakić, rođen 13.12.1970. godine u Karlovcu (Hrvatska). Do sada objavio četiri zbirke pesama Životni koloseum (2010), Zapaljeni pejzaži (2013), Soba zagubljenih ljubavnika (2014) I Iluminacije Miloša Sakića (2017). Član je Književnog kluba 21 iz Smederevske Palanke gde živi i radi braneći čoveka od prirode i prirodu od čoveka u Sektoru za vanredne situacije MUP-a Srbije.
***
U prljavim mlakama
tinjaju nemo ogluvele zvezde,
a voda blatnjavo ćuti.
Pokidano snoviđenje na vetru,
tmica se obesila na osušene grane.
U ubogom zvoniku
kaplje nedogled,
zvezde krvare…
Vreme dotrajalo
u nesvesti
na jedan život se survava…
***
Reč je žena, što kolose stvara,
cvile njeni nervi
i utroba se njena puna krvi kida,
kroz Reči seva sviju stvari os.
Reč je džin,
taj krvavi kolos, je tihe Reči sin.
Gorostasni i granitni džin,
što vulkanski tminu razdire,
i zvezde reže ko kocke na pladnju,
taj sin je dete Reči,
tihe bolne Reči, trudne žene,
pred porodom što bolno u predvečerje ječi.
***
Na polituri sna jedna sveća
plamti lelujavim plamom,
i jedna jadna oronula žena,
nad osušenim lešom ogoljenim,
nariče ko pred nerodjenim plodom.
Obrisi se njeni biju s polutamom,
a jedna sveća i dalje plamti lelujavim plamom.
Primjedbe
Objavi komentar