Moje ime je Marko Sertić (Kec). Rođen sam u Slavonskom Brodu 1979. godine gdje sam i pohađao osnovnu i srednju školu. U vremenskom periodu od 1994. godine pa negdje do 2003 godine sam bio član književne udruge Berislavići pa udruge Brod. Tu sam bio u društvu kreativnih i dobrih pjesnika koji su mi dali temelje za moju poeziju. Od 2012. godine pa do sada sam član (trenutno manje nego više) poetskog portala Očaravanja gdje objavljujem poeziju pod nickom songfordead. Uz pomoć drage mi osobe i kvalitetne pjesnikinje Marije sam i izdao jednu knjigu poezije.
RAZBIJENA ČELJUST
U stijenu je upisan brojčanim oznakama
Vidljivo identičan razlaz među nakazama
Skupština, općina, razdor, tjeskoba
Ponašaju se poput gospara i roba
SLOBODA sa usana nejasno vrišti
Mornara tek mali broj riba u moru tišti
Gdje će se Sunce to zeleno pojaviti
Hoće li nam iskreno i jasno dojaviti
Bijelo vam se piše, crno je sve više tiše
Pod zemljom goljenicom teško se diše
Nitko još da stoljeće sedmo obriše
Na istoku očaj lošeg vina a nije zima
Sa zapada i juga pljesniva tuga
Sjever se svima smije poput otrovnice zmije
ZLI DUSI
Zaiskrila je zvijezda podno brijega
Nema više snijega,
Ponekad osušeni ječam,
Ispijena kaplja piva
I dok ulica pjana je ista
Ili mene dugo nije bilo
Lica novih ima, nepoznat sam ja njiva svima
I sniva razbijena ljuska oraha
Gorak je poljubac na usnama što ostaje
Gorostasa nema (ukrali su ih zli dusi)
VILICA NASRED ILICE
1.
Skupljam svoju prašinu gorčine
U stari kofer na ormaru, bez potrebe
Nije da sam pristalica rastanka
Ali na put se mora poć
2.
Krijem sam od sebe apostrof slobode
Nije da vjerujem ali valjda potres Planete
Donese onaj određeni mir
Dok se sok cijedi, medni
Sa stabla trešnje
3.
Ispijeno tijelo, umorne, utonule oči
Promatranje gubitka daha
Okrivljenika nema, samo asasin sa nožem
Potenciometrom gađa srce
Krivac i sukrivac uvaljeni u lokvi neimaštine
Trese se Aleja mladosti
Bio je jedan od mnoštva ratova
Sada bez vilice sjedimo nasred ilice
Probavljamo loše jestivi sram
U stijenu je upisan brojčanim oznakama
Vidljivo identičan razlaz među nakazama
Skupština, općina, razdor, tjeskoba
Ponašaju se poput gospara i roba
SLOBODA sa usana nejasno vrišti
Mornara tek mali broj riba u moru tišti
Gdje će se Sunce to zeleno pojaviti
Hoće li nam iskreno i jasno dojaviti
Bijelo vam se piše, crno je sve više tiše
Pod zemljom goljenicom teško se diše
Nitko još da stoljeće sedmo obriše
Na istoku očaj lošeg vina a nije zima
Sa zapada i juga pljesniva tuga
Sjever se svima smije poput otrovnice zmije
ZLI DUSI
Zaiskrila je zvijezda podno brijega
Nema više snijega,
Ponekad osušeni ječam,
Ispijena kaplja piva
I dok ulica pjana je ista
Ili mene dugo nije bilo
Lica novih ima, nepoznat sam ja njiva svima
I sniva razbijena ljuska oraha
Gorak je poljubac na usnama što ostaje
Gorostasa nema (ukrali su ih zli dusi)
VILICA NASRED ILICE
1.
Skupljam svoju prašinu gorčine
U stari kofer na ormaru, bez potrebe
Nije da sam pristalica rastanka
Ali na put se mora poć
2.
Krijem sam od sebe apostrof slobode
Nije da vjerujem ali valjda potres Planete
Donese onaj određeni mir
Dok se sok cijedi, medni
Sa stabla trešnje
3.
Ispijeno tijelo, umorne, utonule oči
Promatranje gubitka daha
Okrivljenika nema, samo asasin sa nožem
Potenciometrom gađa srce
Krivac i sukrivac uvaljeni u lokvi neimaštine
Trese se Aleja mladosti
Bio je jedan od mnoštva ratova
Sada bez vilice sjedimo nasred ilice
Probavljamo loše jestivi sram
Primjedbe
Objavi komentar