Mariana Kunbar, piše
pod pseudonimom SELMA
rođena u južnoj
Srbiji 22.3. 1969. god. danas živi i radi u Izraelu.
Bavi se pisanjem još
iz rane mladosti, piše poeziju, prozu, eseje.
Do danas su joj
izašle pet samostalne knjige od toga 4 knjige poezije i jedan roman
1.Buđenje 2016,
zbirka pesama, Galaksija , Niš
2. Pesme kao tragovi
i ples 2016 zbirka pesama, Galaksija Niš
3. OLUJA (i
povetarac) 2017, zbirka pesama , Nova Poetika
4. Šaka Mraka 2018,
zbirka pesama , Banatski Kulturni Centar
5. Žena s dušom
kameleona 2018,roman Banatski Kulturni Centar
O njenim knjigama
pisali su
književnik Radovan
Vlahović
Profesor Dragomir
Radovanović - književnik
profesor dr. Darko
Tadić
književnica Nura
Bazdulj Hubijar
književnik Miljurko
Vukadinović
Objavljuje u u
mnogim zbornicima i časopisima.
Dobitnik jei mnogih
pohvalnica i priznanja, izmedju kojih i
Prva nagrada na fb
festivalu, samostalna knjiga od BKC
Nagrada "Rastko
Zakić"za najbolju satiričnu pesmu 2018, SATIRA FEST
Književnu nagradu
''Tomislav Milošević'' za 2020.
STRELA
Tajni sporazum sa
sobom
Vatru u sebi koju ne
gasim
Snove koje više ne
sanjam
Glasove u glavi s
kojima spavam
Cipele koje nikada
nisam obula
Staze od trnja
kojima sam bosa hodala
Pandorinu kutiju
puna bola
Jedan suncokret u
sred pustinje
Ruke pune semenom
iluzije
Jednu strelu u srcu
koju ne vadim
Pajaca koga snovima
hranim
Život pređen na
vrhovima očaja
Gomilu uzalud
potrošenih godina
Ljubav koju nikada
nisam ljubila
Istine koje ne
govorim
Tišine o kojima
ćutim
Reči u očima s
povezom belim
Imam
Pesme koje ni s kim
ne delim...
LJUBAV SA VELIKIM
"LJ"
Voleli smo se jednog
proleća
On, trezveni
pijanica, Zanesenjak
I ja
Večita sanjalica
Čudna je to ljubav
bila
Pozdravljali smo se
bez ruku
Gledali se bez očiju
Sretali se mislima
Pa dugo ćutali u
pesmama
Imali smo uspomene
bez ijedne fotografije
Različiti kao
svetlost i mrak
Kojima je samo nebo
isto...
Znao je da sam
napravljena od Sunca
I krio je od mene i
vlastitu senku
Bio je zemlja zbog
koje sam volela da umrem
Pokrijem se njegovim
uzdahom
Onako kao što se
zemlja zna prekriti zelenim prolećem
Ponekad samo bio je
Oblak
Mračan i crn
Ponekad samo slao bi
mi kišu
Ja sam volela kišu
On je želeo samo
utopiti mi snove
koji su mi plivali
pod srcem...
Dodirivala sam mu
glas
Puštala ga ispod
kože da prenoći
Posuđivala mu
osmehe
Znajući da ih neće
vratii nikada
Bila sam mu kap vode
iz očiju u mraku
Bio je svo moje
plakanje u snu
Tog proleća 2000 i
neke
Niko nije znao, ni
slutio
Da iza kišnog
pogleda
Krijem nasmejanu
dugu
Posvuda sam sadila
njegove oči
A nicali su samo
stihovi u mojim pesmama
Kao almazi ...
A onda je došlo
leto
Vreme prošlo pored
nas, izgorelo
Stvarnost nas je
izdala oboje
Trebao nam je
izgovor
Alibi za zatvorena
vrata iza kojih je umrla LJubav
Nismo ga našli!
Prodao me sudbini za
šaku šarenih laži
Ja sam kupila vetar
Platila ga snovima
Mislila da je to
najveći potez koji sam ikad odigrala
Dok bio je samo
poraz
za večnost celu
nedostajanje
Uzalud sam trazila
nit sreće da zavežem snove
On je isčupao sebi
srce
izbrisao oči
Ali ovu pesmu neće
moći da izbriše
Ostaće kao jedini
svedok jedne LJubavi
koja se velikim LJ
piše ...
Evo me, tražim opet
te bele dane
Crno sutra steglo me
i ne popušta
Gledam u vedro nebo
Brojim dane koji
prolaze
Još uvek čuvam sve
ukradene trenutke
Zatvorene u mojim
obrisima
Isčupani koreni
mojih očiju
Čekaju novu kišu
da prokliju
A srce sluti
Dolaze nam neke
sušne godine
Izgleda i Bog je
zaboravio na nas
Pa zasto bi se mi
sećali sada ?!
A opet je proleće
Moje pesme dobijaju
boju aprila
Opet se živo sećam
svega
I bilo bi lepo,
Oh, kako bi lepo
bilo
Makar još samo
jedan, jedini put
Opet se zaljubiti u
njega...
AZIL ZA SNOVE
Eh, da mogu!
Da zavežem sećanja
u čvor
Sakrijem ih na
milimetar od srca
Sačuvam moć
sanjanja i onda
kada me život
šamarima budi
U svetu punom
ravnodušnih ljudi
koračam sa žudnjom
u očima
Eh, da mogu !
Zapaliti Nebo dok
liju julske kiše
Igrati se vatrom a
da prste ne izgorim
U brutalnoj
stvarnosti sačuvam nežnost srca
Prepoznam sreću
ispod hiljadu omotača tuge
Bez obzira na druge
ogolim dušu u stihu
Eh, da mogu !
Trčati za istinom i
ne saplesti se o kamenu zablude
U kavezu ljubavi ući
bez biča
Krotiti osećaje
očima punim čekanja
Da mogu
Poezijom nepravdu
k'o mačem da sečem
Da pevam ljubavnu a
srce ne zatresem
Eh, da mogu !
Pesmom da te ponesem
Da zaplačeš dok ti
se druga osmehuje
Da živim s tobom
sve živote koje nisam živela
Bdijem nad tvojim
snom sve zore koje sam prespavala
Eh, da mogu!
Da zagrlim te samo
jedan, jedini put
Privijem na srcu
punom modrica
Sačuvam divlje
konje u grudima
Dok sudbina za sve
zaboravljene sreću kove
Da mogu
Nastaniti se
bespravno u tvojim očima
U tvom srcu
Potražiti azil za
snove
Eh, da mogu !
Primjedbe
Objavi komentar