Majda
Zukić-Ribić rođena je 7. maja 1971. godine. Završila je
Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek Bosanski jezik i kjiževnost.
Kao
aktivni član umjetničke grupe “ Lucido”, organizator je i
učesnik brojnih lokalnih, bosanskohercegovačkih i međunarodnih
kulturnih događaja.
Prva
zbirka poezije, “Rimovanje bića” objavljena je 2011. godine, a
druga “Monolog tišinhane”, 2015. g.
Pjesme
su joj objavljivane u zajedničkim zbirkama, zbornicima i časopisima
na balkanskom području.
Autorica
je brojnih književno-kritičnih osvrta na umjetnička i naučna
djela.
Živi
i radi u Tuzli.
MONOLOG
TIŠINHANE
I
dok kiša svira notne uspomene,
harmonija
čuva mirnih misli sklad,
vrela
čežnja topi hladni led sa mene,
mrtvo
sad je živo, slanost već je slad.
Grmljavinu
sunčam ispričanom šutnjom,
ogledalo
prazno popunjava lik,
tminu
obasjavam i ne pričam sa slutnjom,
uduplavam
radost, vena to je krik.
Tijelo
diriguje epsku pjesmu želje,
srce
glasno šapće uhu željen ton,
izlazak
iz sebe svaku glupost melje,
PRAVOLINIJSKA
JEDNOLIČNOST
Cijepanje
rutine – sizifovski pos’o
konvencije
ljudske učahurenih bića
jednoličnost
istih obojenih sivo
copy-paste
je ovdje punomoć bez pokrića.
Sugestija
svaka prigovor dobija
kameni
su zidi udar boji svakoj
svaki
širi vidik truhlo društvo pobija
slabost
tako lijepe veličini jakoj.
Projektor
plitkima – osmo svjetsko čudo
inovator
čudni izvrgnut je ruglu,
drsko
mu se smiješe govoreći –“ludo”,
paradoks
linije okružuje Kuglu.
Svjetlosti
Sjajna, Suncem obaSjajna,
Sijaš
li Sekunde Svake
u
Simbiozi Srca
Spojenih
Sistemom
Samohranih
uSamljenika,
Što
Stihom Svoje Suze Sahranjuju
i
Stare Staze Snovima Sreće Sakrivaju?
Strmom
Stijenom Strmoglavljeno,
Strujom
Snažne Sane,
Slutnje
Stare Stavljaš li u Stege
Smarajući
Sumnje Stvorene Samoćom?
Strune
Saza Sazdanog Sevdahom,
Sakrij
u Seharu Srebrom Sačinjenu.
Staklenu
Snagu Sumrakom Skupljanju,
Smaragdnom
Sabljom Sasijeci.
Svilenom
Sred Sedžde me Skroji
i
Smiraj Svetinjom Sačini

Primjedbe
Objavi komentar