Ljiljana Gligorijević rođena je u Darkovcu kod Crne Trave 1963. godine. Od 1967. godine živela je u Žitkovcu kraj Aleksinca, gde završava osnovnu školu i pedagošku akademiju.
Od školske 1987/88. godine radi kao učitelj u Crnoj Travi do danas. Na učiteljskom fakultetu diplomira 2007. godine.
Poeziju piše od rane mladosti i u poslednjih godina, zastupljena je u više od dvesta pedeset zbornika, rukoveti i almanaha. Dobitnik je više prestižnih nagrada, povelja i priznanja. Predano posvećena svom učiteljskom zanimanju i pedagoškom radu sa svojim učenicima, osvaja više od tri stotine nagrada, priznanja, diploma i pohvala na školskim, opštinskim, republičkim i međunarodnim takmičenjima.
Njena prva knjiga „MI ĆEMO TI BITI NADA“ posvećena je liku i delu Svetoga Save i prilagođena deci školskog uzrasta, a namenski pisana za školske priredbe (objavljena 2013. u izdanju UK-a „RASKOVNIK“). Zbirka ljubavne poezije „ŠARENICA“ objavljena je 2017. u izdanju UK-a „RASKOVNIK“)
Jedan je od osnivača i potpredsednik Umetničkog kluba „RASKOVNIK“ – Smederevo. Pri istoimenom klubu uspešno vodi Kreativnu radionicu „MILj“. Član je Učiteljskog društva Leskovac, Sindikata obrazovanja Srbije, SKORA-a – Ogranak Smederevo, Haiku udruženja Srbije i Crne Gore, KK „Miroslav Mika Antić“ – Inđija, Udruženja balkanskih umetnika – Subotica, Srbsko-ruskog bratstva – Beograd, Srpsko-bugarskog prijateljstva – Novi Sad, počasni član Književnog salona „POEZIJA STENKA“ Stenka – Beograd, trener Zabavne škole fudbala (OPEN FUN FOOTBALL SCHOOLSS) Srbija, delegat Svetske škole poezije za Jablanički okrug („SCUOLA DI POESIA – SHOOL OF POETRY / SCUOLA INTERNAZIONALE DI POESIA – WORLD UNION OF POETS – U.M.P.“).
Piše recenzije, radi lekturu i korekturu.
Danas živi i stvara u Vlasotincu.
VINO I ŽENA
U vinu se istina krije
u ženi čuvstvo najmilije,
vino nam krepi dušu
i daje snagu,
a žena ljubavlju svojom
budi život i nadu.
No oprezan čovek mora biti
sa kojom merom će vino piti
i kako ženu osvojiti,
mora put ljubavi znati
i uz čašu rujnoga vina
srce joj dati.
Žena je život,
zora, svitanje, jutro,
dan, suton i tmina…
a vino rumeno, crno, belo
je piće kojim diše
ISTINA.
NA TALASIMA DUGE
Putujem na talasima duge
prolazim kroz svaki njen spektar boja,
svaka je carstvo posebnog čuvstva,
ona mi nosi mir, znam da sam tvoja.
Talasi duge nebom me nose,
boje mi svoja saznanja tkaju,
vode me spretno putem sreće,
o tvojoj ljubavi meni pričaju.
Duga mi spliće kikice strasti,
rasplamsava žar moga srca,
usplahirena sam i znam zasigurno
da ono za TEBE ubrzano kuca.
Na talasima duge donosim ti ljubav,
raširi ruke, primi je u zagrljaj,
čuvaj je, stišći jako
i nikom je ne daj!
SUTON
Nebo zakopčava dugmad dana,
iz procepa izviruje purpur
i prstima se drži
za indigo-plave krajeve.
Samo drveće mudro ćuti,
ubrzo će utonuti u tminu
i tek će po koji reski zvuk
probiti tišinu.
Oči sunca spuštaju kapke,
suton im navlači smiraj noći,
namešta jastuke na uzglavlje
pa kreće u susret noći.
Vragolan pravi
zna da noć tajne krade
i zato šapatom lahora i vihora
u njena nedra stade.
Da, siguran je u toj tmini
obilju tajni ljubavnih priča
nije on od juče,
mudar je to star-mladi čiča.
Primjedbe
Objavi komentar