LABUD N. LONČAR, BAR, R CRNA GORA

LABUD N. LONČAR, BAR, R CRNA GORA

LABUD N. LONČAR, rođen je 1964.god. u Ivangradu, današnje Berane.

Pjesnik, prozni pisac i kolumnista. Bavi se pisanjem poezije i proze.

Organizator mnogih kulturnih manifestacija i promocija.

Osnivač i predsjednik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara.

Član je Udruženja književnika Srbije i međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara, počasni član „Poezije Stenka“,

„Scene Crnjanski“, „Društva književnika Beograda“, kao i mnogih drugih udruženja književnika putem društvenih mreža.

Zastupljen je u tridesetak domaćih i stranih antologija i zbornika.

Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja.

Objavio je četiri knjige poezije: „Rođenje suze“, „Ostavljanja“, „Na poleđini sna“, „Ako prećutim pjesmu“ i jednu knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“.

Osnivač je i urednik časopisa za kulturu i umjetnost „Nekazano“, kao i časopisa za haiku „Nekazano“ ujedno je i osnivač i glavni urednik portala za kulturu iumjetnost „Nekazano“.

Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik“.

Živi i stvara u Baru.

AKO PREĆUTIM PJESMU

Ako prećutim pjesmu

Dok gledam u tvoje oči

Laste će se uspavatii

Skrivene pod tvojim pazuhom i

Ostaće zauvijek zarobljene na jugu.

Ako prećutim pjesmu

Dok spavaš u mom naručju

Onako snena i daleka

Prestaće da cveta drijen i

Tvoje male ruke

Prestaće da zovu i vole.

Ako prećutim pjesmu

Dok ljubim tvoje usne

Ljubav će prestati da kapa

Sa strehe nade i čekanja

I neće procvetat trešnje

Na ovoj obali ćutnje…

Ako prećutim pjesmu

Laste će prestati da dolaze

Sa juga

JUTRO

Jutro

miriše na

Ženino bijelo grlo,

Na brašno i orahov list.

Jutro

Maglom što sanjivo

baulja sa rijeke

Umiva prozore

I u nebo uperenim dimnjacima

Izaziva crvenog pijetla

Koji nakostriješen

Na dnu postelje

Čeka da zapjeva..

Jutro

Hladnim rukama

Ježi grudi djevojačke

I hladi vruće butine

Jutro

Stidljivo donosi pjesmu

Otkinutu sa moje

Ugrižene usne...

SIDRO NOĆI

Na tavanu

u mraku

Skriveni od zvijezda

I pogleda

Tražimo

Bjelege i ožiljke

Po našim tijelima.

U mraku

Skriveni od zvijezda

Među starim knjigama

Tražimo uže

Da vežemo mjesec -

Postajemo sidro noći.

Na tavanu

Zagrljeni iz straha

U prašini sjećanja

I paučini noći

Pronalazimo

Odbačene lutke

i riječ što sluti na ljubav.

Na tavanu

U mraku

Skriveni od zvijezda

Tražimo uže

Da vežemo mjesec.

Moji i tvoji ožiljci

Postaju sidro noći

I riječ postaje ljubav!