Autor zbirke “Cvijeće i (ne)cvijeće. Rođen 30.08.1964. u Sarajevu. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Bileću. Studije na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, zbog ratnih prilika, okončao je i diplomirao u Novom Sadu.
Nije za me”
U jutro rano kad zora puknu
Šinu vjetar iz doli tije’
Smrzla ‘tica pored rijeke frknu
I stade ledeno sunce da brije
E, đe ste sada sretni trenuti
Mladosti moje, osunčanog kraja
Kad razigrani bjehu mlađani skuti
Obasjani suncem kamenoga raja
Onamo đe jutra osmijesima dođu
Vr’kamene hridi, iskoči zlatan krug
Časi ko minuti ubrzano prođu
Uz uzdah strasan,mirisan i dug
I, sve zablista žarenijem sjajem
Tice vabe život, pojući u horu
Sve buja i orga nad malenijem gajem
A, vjetri oblake, gone sinjeme moru
E, zato za me”nije ‘volika širina
Bogata zemlja okovana studi
Dosta mi je ona čuka i nad njom milina
Đe uspravni,sretni,gordi ode ljudi!
Poezija – dvanaesterac …
Duša miriše kao najljepši cvijet
Pčela je miluje i rosom poliva
Amor, samo strijelu kani odapet
Osmijeh grcajem i ljubav cjeliva
Kao najljepša pjesma miluje dušu
Osjećanja nabrekla brekte razapet
Osmijeh, suza, zaglavili u gušu
Ako ne voliš onda si mili proklet
Ona zamirisa i sva izbehara
Pitanje vječno, a odgovora nema
Zamandaljena, sred srca zaključana
Osmijeh il suza roditi se sprema
Uvijek ista, snena , postanak svega
Čar osmijeha, izvor bonih suza
Dašak vječne duše, grcaj, nje il njega
Nečije gubilište, nečija muza
Ruža trnje baca, a pupoljke čuva
Trnje brani, pupovi u smiraj gone
Ona ih hrani, sa djecom razgovara
Štiti od ukusa, suze njine bone!
Izdaja
Noć, žmirka svojim crnim očima
Prođe još jedan dan, ko brod nasukan
Srce vri i lomi dušu što počiva
Čovjek ko cvjet u vazi uzbran
Cijeli dan sunce je šaptalo očima
Nevjernim slugama što lete van
Tamo gdje lijep i zao dan počiva
I užas koji stvorismo, dobro znan
Ko konji sapeti zbog svog zločina
Straha od proljeća što nam razbi san
Nepoznatog, novog, gdje noga nije kročila
Baš tamo, gdje htjedoh ljubav da dam
I gledam, ne vjerujem svojim očima
Grešnik, sebe u kavez svoj zatvaram
Venuću ja, i danima i crnim noćima
Kao mnogi, svoju samoću izabrah sam
I opet ne vjerujem svojim očima
Gluva soba guta osmjeh ne predan
On osta u mojoj sjeni gorčina
Čovjek i savjest djele mali stan
Čudovišta zamandaljena i tuga njina
Suza i osmijeh koje namam kom da dam
Složeno sve, i postelja čista fina
U grobu živ i slomljen ležim sam
Nema više one iskre u ludim očima
Samo sanjam san, moj il’ tuđi blam…
Izdasmo te Gospode svjesni svog zločina!!!
Sad u vatri vražjoj, kao svi izgaram!!!
Primjedbe
Objavi komentar