Rođena sam 24.02.1957. godine u Poreču.
Pjesme pišem od djetinjstva i objavljivala sam u „Mozaiku“ i „Istarskoj Danici.“
Onda sam poslala na međunarodni festival književnosti 2011. godine svoje pjesme i uskoro sam primljena u Hrvatsko književno društvo (HKD) Rijeka, najprije kao pričuvni, a od 2013. godine postala sam redovni član.
Dosad sam objavila pet zbirki pjesama i to ovim redom:
ČUVARI SNA 2O11.;
KNJIGA VJEČNOSTI 2011.
PUTNIK BEZ ADRESE 2011.
KORACI KROZ VRIJEME 2014. godine.
Ove zbirke objavila sam na digitalne-knjige.com iz Zagreba kod gospodina Nenada Grbca. Sve sam naknadno tiskala u vlastitoj nakladi i neke poklonila za nevladinu udrugu“PLAVI ANĐEO.“
Udruga građana ESSEGG mi je 2014. godine objavila zbirku pjesama “NEVJESTA VJETRA.“
Knjige:PUTNIK…poetska proza..UBU Subotica
MJESEČINA U POLJU LAVANDE..zbirka pjesama_ Udruženje Balkanskih umjetnika Subotica..UBU
Pjesme su mi izašle i u zajedničkom zbornicima: GARAVI SOKAK 2012. godine: „Ljuljačka anđela,“
i „Senje i meteori.“ Pjesma “Hramovi poezije“
Webstilus zbornik, “Smjer ljubavi“ 2011. priča fantastke…“Portal između svjetova.“
Webstilus zbornik “Pred vratima snova“ 2013. pjesma “Razglednica.“
Riječka čitanka 2013. prevedene dvije pjesme na makedonski jezik: “Palčica“ i “Ovo malo duše.“ „More na dlanu..perom za mir“ 2014. godine pjesma „Misao anđela.“
Član sam Udruge “Providenca“ Biograd i Matice hrvatske.
Objavljujem po raznim portalima…Webstilus, Magicus, i odnevno www.internovine.com,
pjesma“ Sanjalica“objavljena mi jeu elektronskom zborniku udruženja Balkanskih umjetnika Subotica
2014.. tri pjesme.. Misao anđela 1..2.. 3 prevedene na makedonski i objavljene 2014 u zajedničkoj zbirci“Od jedne do drugeobale“u nakladi HKD I Udruge za književnost ,znanost i kulturu Struga,
pjesma“Gospodar vjetra“ u zajedničkoj zbirci „ Antologija FB pjesnika u izdanju“Kulture snova“ Zagreb 2014..pjesma“Ja sam..“ izašla mi je u „Književnom peru“ HKD Rijeka 2014
TRAG ZAPISAN NA VJETRU..2019 NA digitalne knjige. Com Nenad Grbac Zagreb.. još je nema u tiskanom izdanju..
PROŠETALA SAM PJESMU
Prošetala sam pjesmu kao što se prošeta putnik kroz snove
Podigla sam svaki kamen…zavirila u svaku šumu
Ptice preplašene sakrila u bremen svoje duše
I zauzdala vjetar čežnje u široka jedra putovanja
Sebe sam samu okovala sumnjom u nedolaske
U nepovrat jesenskih ptica..i požutjelo lišće
Splela u vijenac nedoraslih grana
A onda sam krenula bez namjere i plana
splela tu svoju pjesmu u mnoštvo i vaših sanja….
prošetala sam pjesmu.. u korice je zbilje skrila
nije se dobrovoljno htjela dati
kod šumskih vila da je sunce pozlati
njihova da tanka dobije krila
prošetala sam pjesmu onako pod ruku
kroz bespuća pratili je vuci
i sad još drhti sva meka u mojoj ruci
ta pjesma ničim zaslužena
čeka mornare u nepoznatoj luci
pod jastuk da je stave prije samog sna
pjesma duboka.. bez dna..
BIĆE PRAPOČETKA
U kišnom plaštu skrita šapuće mi jesen
Ona poznaje Biće prapočetka
Porađanje prvih zvijezda
Bezdane u kojima skriveni ležali su anđeli
Dok je Biće prapočetka razdvajalo vode
One zemaljske od onih nebeskih
Jesen poznaje iluzornu smrt
Nemir nevidljivih bića
jesenska je žuta priča
samo nastavak Bića prapočetka
kroz ogoljele grane ono nam ruke pruža
i miriše kao zaboravljeni miris ruža
u vrlogu ustajale vode
u lokvici kraj osamljena puta
Biće prapočetka maglama jesenjim luta
da podsjeti nas da sačinjeni smo od iste tvari
i da u pravu su svi sanjari
što dahom vjetra nepoznato grle
i ka nebesima im čežnje hrle
kroz osobe provlače se muze
Biće prapoćetka rosi suze
s večeri maglenih .. jesenskih
zauzdaje paklenske svirače
i provlači kroz trnje i drače
odlazak jesenskih ptica….
…………………………………
Možda crta oblacima neka nova lica—
BERAČI SNOVA
Netko ubire snove ovlaš ..
onako sa grana
Kao što se bere dozrelo voće
i stavlja u naramak svoje duše
a netko čeka ogromnu oluju
i da se polome barke na oceanu života
tad izranja ogoljen iz morske pjene
i skuplja ih poput školjaka
prislanja na uho u vrijeme gluho
dok spavaju dupini
ja se samo uputim stazom
kad me vile srebrnim glasovima dozovu
i čim mi se lik izgubi u magli
stignem do izvor – rijeke
gdje se snovi obistinjuju
ponekad ostanem satima
sa vlati trave u ustima
a ponekad je dovoljan tek drhtaj
što me iznutra promijeni
pa se pri povratku klanjam mravima
mašem oblacima sva raspamećena…
ima i onih drugih berača snova
koji kradu tuđe jer nemaju svoje
ali o njima ne želim pričati
nisu oni zaslužili biti
u ovoj mojoj pjesmi….
da je meni samo snove
u vijenac splesti
da ga pronađe uplakana djevojčica
na cesti dok se vraća kući
Primjedbe
Objavi komentar