Rođen
je 20.11.1961. god. u Splitu.
Član
je ULKU „Vlaho Bukovac“, Split i Hrvatskog društva književnika,
Rijeka.
Počasni
je član Društva nezavisnih književnika Bugarske.
Sudjelovao
je na brojnim poetskim festivalima kako domaćim tako i međunarodnim.
Počeo
je pisati poeziju 2012. god. i do sada su mu pjesme objavljene u
50-tak zbornika
u
Hrvatskoj i inozemstvu.
Piše
tematski vrlo raznovrsno na književnom standardu i čakavici.
Neke
od pjesama prevedene su na rumunjski i makedonski jezik.
CRNO
I BIJELO
Podajmo
sitniša uličnom sviraču
što
prebire žice na staroj gitari,
majci
što prosi dok joj dječica plaču
u
kakvoj trošnoj i pljesnivoj straćari.
Imajmo
samilosti za potrebite,
u
pravom smislu riječi budimo ljudi.
Na
temeljima savjesti uzorite
pravednika
nitko ne smije da osudi.
I
sve dok nam budu zatvoreni kapci,
očiju
praznih što ne žele da vide
što
nam to rade političari papci,
biti
ćemo tek samo obične gnjide.
Toliko
jala u našem okruženju,
jedni
drugima uvaljujemo metke.
Provedimo
život više u druženju
i
prestanimo kombinirati spletke.
Snevesele
me iza leđa tračevi,
bjesovi,
mržnja i puke besmislice
onda
kada se ukrštaju mačevi,
podmeću
klipovi i pljuje u lice.
Potrošene
ideje idu svom kraju,
od
nemorala čistimo um i tijelo,
pod
ovim nebom ne živimo u raju
jer
ne razlikujemo crno i bijelo.
SATIRIKON
Na
čudesan način misli me vode
kad
stvaram šaljive stihovne kvote.
Često
groteskne zgode se rode
dok
slažem u rimi anegdote.
Živo
i neživo stavljam u škrip,
za
mene ne postoje izuzeci.
Tako
to radi pragmatičan tip
čiji
je moto: Ispeci pa reci!
Pod
oštrim povećalom, široke mase
demaskiram
spremajući duhoviti vic.
Izvrgavam
podsmijehu ljudske grimase
na
satiričan način, mic po mic.
Na
listi su redom nomenklature
koji
drukčije od sebe budalama čine,
ridikulozne
gradske figure
što
cijeli život podnose psine.
Bljujem
na škrtost i šuplje fraze,
na
pusta obećanja nosilaca vlasti,
na
sve one što nedužne gaze
i
imaju obraza lagati i krasti.
PROLAZNOST
I ŽELJE
Škripe
zglobovi k´o trošni ormari,
pod
bremenom godina zub se klima,
dolaze
mladi, a odlaze stari,
konačnica
biva jednaka svima.
Sasvim
je jasno, tu nema dilema,
čovjeka
bolest i starost pritišće.
Sa
svim zamkama u nizu problema
život
je prolazan, vene k´o lišće.
I
sve dok živimo da nismo jadni
budimo
skromni uz dolične želje
da
nismo ubogi, bosi i gladni
i
da nas zaluđenost ne samelje.
Težimo
ljubavi, sreći i miru,
okrenimo
zauvijek leđa tami.
Zbog
nas trepere zvijezde u svemiru
i
dok nas Bog ljubi mi nismo sami.
Primjedbe
Objavi komentar