Biserka Spajić, medicinska sestra u mirovini iz Rijeke, pisanjem pjesama počela se baviti prije desetak godina. Svoje radove objavila je u trideset zajedničkih zbirki poezije u Hrvatskoj i van nje. Samostalna zbirka poezije „Ogrlica od poljubaca“ izašla je 2015g. u nakladi HKD-a Rijeka.
PROLJEĆE JE
Proljeće je…
Osjećam ga u mirisnom zraku,
u svakoj toploj zraci sunca
što se probija kroz oblake,
i nježno me dira…
Proljeće je…
Srce mi je ljubavi puno…
raspuknut će se….
Neka osjećaj taj
kao plimni val
dotakne svako biće,
neka nestane tuga
i radosti neka bude
u zvonkom smijehu,
u oku tvom, i tvome…
Podigni pogled u visinu
udahni duboko,
osjeti tu ljepotu,
buđenje, bujanje,
tu nadolazeću
života plimu…
OTKAČI PROŠLOST
Kroz oblake u tebi
provući ću vatrene munje
rasplesti čvorove mračnih misli
i u iskričava htijenja pretvoriti
Nesigurnost
tu ljepljivu sjenu tvoju,
odagnat ću
probuđenim ognjem žudnje
što u tebi tako dugo
prigušeno tinja gori
Prepustit ćemo se ugrizima
gladnih poljubaca
svilenim dodirima ovit ćemo tijela
ali, ne gledaj unatrag molim te
Otkači prošlost što zarobila te
neka leti …
neka odleti baršunasto mekim
bešumnim krilima netopira
i ne nutkaj ju više
magličastim sjećanjima
Oprosti zaboravi izbriši
što bilo je negdje
u vremenu nekom,
bližem il dalekom
jer ja sam sada tu
kraj tebe ovdje
ON NE POSTOJI
Nemam više koga voljeti
On ne postoji
Ni maštom ga prizvati ne mogu
Sjene u daljini upitne su veličine,
egom napuhane,
po šavovima od napetosti pucaju,
i svu golotinju biti otkrivaju
Kome ljubav dati,
toplinu dodira, zagrljaj duše
Sjene u daljini upitne su veličine,
utopljene u ispraznost bitka
i sljepilo taštine
Sva moja osjetila otupila su
Kroz sito sumnji propustam vizije
jer izbjeći želim zaplitanje,
u razapete niti
fino tkane mreže iluzije
Primjedbe
Objavi komentar