ANĐELKA KORČULANIĆ, SPLIT, R HRVATSKA

 

ANĐELKA KORČULANIĆ, SPLIT, R HRVATSKA

Rođena je 1956. god u Splitu.

Član je Društva hrvatskih književnika, Matice Hrvatske, Hrvatskog književnog društva, Rijeka i ULKU „Vlaho Bukovac“, Split.

Počasni je član Društva nezavisnih književnika Bugarske.

Piše poeziju i prozu, za djecu i odrasle.

Izdala je pet zbirki pjesama „Stih u boji mora“, Naklada Bošković, Split, (2012.) , a u izdanju Hrvatskog književnog društva Rijeka zbirke „Stope u pijesku vremena“ (2014.), „Na vihoru ljubavi“ (2015.), „Bit će ti žao“ (2017.) i „Prožeta tobom“ (2019.).

Zastupljena je u više od 100 zajedničkih zbirki pjesama u Hrvatskoj i svim ostalim zemljama nastalim raspadom Jugoslavije te u Bugarskoj i Rumunjskoj.

Pjesme su joj predvođene na slovenski, makedonski, engleski, bugarski i rumunjski jezik.

Uvrštena je u antologiju „More mora“, Studio moderna i Naklada Đuretić, Zagreb (2014.), bugarsku antologiju „Balkanski glasovi“ (2016.) i „Svezden tlasok“, Skopje (2017.)

Učesnica je mnogih poetskih događanja i festivala i dobitnica više nagrada i pohvala.

 

ODEM LI S TOBOM…

Kažem li kako bez tebe ne mogu

i odem s tobom,

moram li vratiti koraljni prsten

kojim me more nevinu vjenčalo?

U čije ću ruke položiti

ushit i smiraj, milinu i sjaj,

sve što mi je more dalo?

Ježinci o mojoj nevjeri, znam,

sudit će po navici, oštro,

a jata riba šaputat će o tom

u modrim dubinama.

Možda će školjke tražiti natrag pjesme,

godinama nizane u bisernu ogrlicu,

priznam li ljubav, istinu o nama?

Možda me slani vjetar, otrgnut snu,

s obiju strana ošine po licu

i sedefnom sjaju moga oka

hobotnice ispruže hladne pipke?

Možda se zajedno

s tragovima naših stopa

sunovrate u more

pješčane obale sipke?

Hoće li boljeti previše

zamijenim li ga tvojim tijelom

i pust ostavim žal?

Odem li s tobom hoće li boljeti previše

kad pjenu radosti pjenom bijesa

zamijeni podivljali val?

RASANI ME

Rasani me
šûmom još nezačetog vala
sred dalekog oceana,
imenom ruže što je do jučer cvala,
prstima, golim skitnicama
na vijugavim stazama tijela,
sutrašnjim zvonom s kapele na brežuljku
i zamrlim pjevom lastavice
u suton što je odletjela
s obećanjem o povratku u isto gnijezdo
i prije proljeća, rano u ožujku.

Rasani me nehotice
zrakom sunca iz zjenice oka,
toplim dahom ljubavi pokreni
uspavani karusel krvotoka.
Rasani me
na pola puta nedovršene pjesme,
pod krošnjom čudesna drva
u srcu žedne pustinje,
mrmorom molitve za dobru kišu
i slatkim sokom s usana
u jutru što miriše na zrele dinje.

AKO TE JEDNOM BUDE LJUBIO PJESNIK

Ako te jednom bude ljubio pjesnik,
znaj, neće biti lako.
On pred kojim trepere duše i trepavice žena,
uz rime će ti dati, tek tako,
sate grlena smijeha i modrih kiša suza
i voljet će te jako, jako…

Bit ćeš boginja i robinja, njegova muza,
pijanu od ljubavi ljubit će te pijan od stihova i vina,
govorit će kako ni jednu nije ljubio tako
i kako ti želi napraviti sina,
većeg pjesnika od Petrarce,
većeg od Tina i Nerude,
a možda veći i od njega bude.
Govorit će
kako je vječito u krivu i imat će pravo,
bit će ozaren Eros i Vulkan i Atlas,
zore ljubavi bit će vjesnik,
s očima anđela bit će đavo.

Iz crna sjemena pjesme otrovna cvijeta
u tebi kad nikne nježna klica,
bit ćeš slaba, a trsiti se biti jaka,
bit ćeš drolja i djevica prečista lica,
kraljica okrunjena draguljima riječi
i žena uboga prosjaka,
bit ćeš sveta i bit ćeš prokleta,
bijela ždrebica u polju procvalog maka,
obljubljena gola na mjesečini u snijegu,

utopljena u viru vrele krvi
ostajat ćeš, a sanjati o bijegu,
on će ti biti zadnji,
a ljubit ćeš ga kao da ti je prvi.

Na trgu usred vreve dana
njegovim usnama bit ćeš žigosana,
njegove rukopise pamtit će tvoja koža
i srce ozebline od hoda studen gorom,
njegove riječi bit će opijum i sječivo noža
i nećeš znati živiš li u bajci
ili sanjaš mučena noćnom morom.

Ako te jednom bude ljubio pjesnik,
znaj, neće biti lako,
s pjesnicima ne može
drukčije nego tako.