Ajša Salihović, Tuzla, R Bosna i Hercegovina

Ajša Salihović, 13.05.1968., rođena u Novi Pazar, R Srbija. Godine 1969., porodica se seli po obavezi zaposlenja roditelja u Tuzlu, gdje Ajša pohađa OŠ „Sedam Sekretara Skoja“, i završava je kao Vukovac, Titov fondista, kao jedan od najboljih učenika škole. U osnovnoj školi već pokazuje ljubav prema različitim granama umjetnosti, te je aktivna u školskom horu kao solista, iz čega se izdvaja solo nastup kao predstavnik škole na manifestaciji dolaska Štafete Mladosti. Takođe, 1984.g, kao osnovac, u oblasti likovne umjetnosti osvaja Prvo mjesto na republičkom takmičenju BiH po društvenoj temi „Moj grad“. U srednjoj školi ističe se angažmanom u ženskom vokalnom ansamblu „Iskre“, gdje se 1985.g., u sklopu obilježavanja „Godine mladih“, pojavljuje kao autor naslovne numere „Zajedno smo jači“, po kojoj je i cijelokupan LP album, sniman na RTV BiH i dobio ime. Godine 1990., te 1991., do početka rata u BiH, bavi se pjevanjem kao solista u lokalnoj pop-rock grupi, bilježeći zapažene nastupe prema angažmanima u različitim gradovima bivše Jugoslavije.

U toku rata, put je nanosi u rodni Novi Pazar, gdje radi kao nastavnik Engleskog jezika u OŠ „Rifat Burdžović Tršo“, a zatim i kao zapažen aktivista u radu lokalnih humanitarnih organizacija koje su se bavile zbrinjavanjem izbjeglih i raseljenih lica, kao prevodilac obavlja službene najave i posjete Ambasadama evropskih zemalja u Beogradu, agitirajući za pomoć izbjegoj kategoriji stanovništva.

 

Nakon rata, te povratka u Tuzlu, snima zapaženu muzičku numeru „Tebi za ljubav nesrećo“ sa lokalnim pjevačem Nesib Delibegović Nesko, te se pojavljuje i kao autor samostalnih projekata. U tom periodu međutim, više se posvećuje radu Prevodioca u različitim humanitarnim i diplomatskim organizacijama, PHR (Physicians for Human Rights), OSCE (Organisation for Security and Cooperation in Europe), UNDP (United Nations Development Program), te nevladinoj organizaciji „Referentna grupa“ kao projektu krovne nevladine organizacije na nivou BiH, takođe se fokusirajući na rad sa ranjivim kategorijama stanovništva pogođenim ratnim zbivanjima.

Od 2010.g., bori se narednih pet godina sa zloćudnom bolesti, rakom, pri čemu i po prirodi bolesti ima zabranu rada, te se nakon oporavka bavi honorarnim poslovima prevođenja na Engleki jezik. Takođe usljed bolesti, nije bila u mogućnosti vratiti se u punom kapacitetu pjevanju kao angažmanu, te se povremeno pojavljuje na kulturnim lokalnim događajima, te kao članica mješovitog horskog ansambla „Lege Artis“.

HLADNOĆA

Nekad kao bačena, stojim ...
Tragova niti ispred niti iza mene nema
Niti od nekuda vode,
niti me vode nekuda ...
Hladan snijeg do bedara
zakovao je moj korak
Osjetim iza sebe, kako tinja
treptaj svjetlosti u daljini,
kuća sa ognjištima ...
kao prošlost koju sam gajila
kao toplina, kao smisao ...
Koji sam izgubila
Ispred mene mračna šuma puna vukova ...
I grlim hrabrost i oštar ledeni dah
Vukova me nije strah ...
Jer vukovi odmah rastrgaju
i prožderu svoj plijen ...
Strah me je hladnoće i težine
Koju ostavlja ljudska praznina
Noge su mi olovne, teške
dok drobim snijeg koracima
i pravim bilo kakav, tanani trag
kao dijete i kao ratnik ...
Svjetlost i žar ognjišta i njihova toplina ...
tinjaju u meni ...
drže malu žisku u grudima
tek da otopi led i suza mi krene...
da možda još dobrih ljudi ima ...

MOLITVA

"Možeš li Bože, o Svemogući,
Očistiti mora i okeane od ljudskog smeća
Možeš li Bože, o Svemogući
Očistiti ljudskom smeću duše...
Možeš li Bože, o Svemogući
Pohlepnima oduzeti pohlepu
I kazniti ih dobrotom
Nemoćnima dati moć da steknu taman toliko koliko im treba
Da ne izgube dostojanstvo
Da ne umru od gladi, za hljebom nasušnim, za ljubavlju nasušnom.
Možeš li Bože, o Svemogući,
Kazniti nas sve plemenitošću i spokojem
I otvoriti nam oči, nama slijepcima
Nemoj nas mrziti, išibaj nas po nogama, utjeraj nas u kuću kao neposlušna derišta,
Utjeraj nas u razum.
Spasi nas od nas samih.
Molim te Bože."

LJUBAV I VINO

"Ne znam gdje da strpam
Ovo svoje pijanstvo…

Na koje mjesto
I u koji razlog…

Kad sam toliko pijan
Da prosto ne znam

Ni gdje sjedim ni zašto ovako
Ispred sebe gledam
Očima punim vina…

Bijelog, da bih te jasnije mogao vidjeti…
Crvenog, da bih sto više mogao krvariti…

Za tvojim usnama…

U ovom ćumezu…
Sam za šankom…
Negdje gdje me niko ne zna
I gdje mi je lakše pijanca glumiti

Kad mi je teško
Trijezan biti
Bez tvojih usana…

Zurim u prazno
Očima punim vina

Bijelog, da te jasnije mogu vidjeti…
Crvenog, jer želim iskrvariti…

Za tvojim usnama…"